bijeljina
novembar 2024.
Bijeljina je drugi po veličini grad u Republici Srpskoj sa populacijom koja premašuje 100.000 stanovnika.
U plodnoj ravnici, Bijeljina je centar Semberije i njenog poljoprivrednog bogatstva. Vidljivo je to na svakom koraku, od žitnih polja do poljoprivrednih apoteka i prodavnica alata i mašina.
Kad sam kao dijete dolazila u ove krajeve na raspust, prva asocijacija na Bijeljinu bila su - bicikla. Rešetke za bicikla nalazile su se pred svakom prodavnicom, svi su bili na biciklu. Tu mi se zauvijek urezao prizor dotjerane žene u suknji i salonkama kako vješto vozi bicikl držeći tašnicu na ramenu.
Danas su svi u automobilima. Iako se mještani žale na gradske gužve, za ljude naviknute na saobraćaj u velikim gradovima, gužve u Bijeljini djeluju naivno. Automobilom ili pješke, relativno brzo se stiže s jednog na drugi kraj grada. Bicikla, kao osnovnog prevoznog sredstva, na ulicama skoro da nema, tek poneki starac, dok rekreativci uglavnom idu van grada, da uživaju u prirodi.
Zbog velike crkulacije između grada i okolnih sela, gužve često znače i problem s parkiranjem.U samom centru, iza robne kuće, nalazi se veliki javni parking, i to je siguran izbor. Nije skup, a sve je blizu.
U Bijeljini je moguće kupiti skoro sve. Od tržnih centara, preko supermarketa do specijalizovanih prodavnica. Ipak, izdvaja se pijaca. Skrivena u srcu grada, pored upečatljivog vodotornja, pijaca je spoj izdašne ponude i zelenila bogatih krošanja.
Iako površinom nije velika, bijeljinska pijaca ima moć da te obuzme. Šarenilo tezgi sa duhovitim natpisima, raskoš štandova sa cvijećem, a sve pod ugodnom hladovinom, pijacu čine mjestom kojim svakodnevno vrijedi prošetati.
Ko voli zelenilo, i ne želi da ga se odriče samo zato što je u urbanoj zoni, uživaće u gradskom parku. Dva hektara zvuče impresivno u vrijeme kad gradsko zelenilo nestaje. Gradski park u Bijeljini je dovoljno velik i lijep za sve generacije. S igraonicom za djecu, brojnim klupama i ugostiteljskim objektom u centru parka, park je zeleno srce Bijeljine.
Bijeljina, od ravničarske palanke koja još uvijek krije ambare u srcu grada, postaje grad novogradnje. Centar je protkan privatnim posjedima, uglavnom napuštenim porodičnim kućama, i brojnim poslovnim prostorima u prizemlju tih kuća koji zjape prazni. Stoje kao svjedočanstvo jednog vremena koje nestaje, jer investitori neprekidno otkupljuju imanja i podižu nove stambene zgrade iznad okrnjenih krovova starine.
Stara kuća u centru Bijeljine, 2024
Kako opisati duh Bijeljine?
Ako se pitaju starosjedioci ovog grada, Bijeljina nestaje kako nestaju privatne kuće. Pljosnati horizont ravnice presjecaju višespratnice, nestaju dvorišta sa voćem i drvećem, izlivaju se parkinzi i ograđuju gradilišta. Bijeljina nije grad koji će oduševiti turistu - šetača. Čak ni najuži centar nije oslobođen neugledih i nesređenih površina i objekata. Srećom, tu su murali da nas podsjete na ljudski duh i kreativnost.
Bijeljina je grad koji tek treba da razvije svoj urbani identitet, šetnice i ulične i javne sadržaje. U suprotnom, postaće još jedan poluurbani tržni centar s pratećim stanovima.
Ljepota Bijeljine je u širem području, u rijekama Savi i Drini, u bogatim imanjima i plodnim poljima. U bogatstvu prirode i marljivosti ljudi, od poljoprivrede do trgovine, Bijeljina je grad koji može.
Na pomen Bijeljine ljudi odmah kažu - Etno selo Stanišić. Tu se vidi bogatstvo mogućnosti koje pruža Semberija. Prostrana ravnica se pod vizijom tate Stanišića pretvorila u zaista impresivan kompleks. Ima tu i istorije i kulture i prirode i religije, i vještačkih jezera i domaćih životinja.
Neprekidno dodavanje novih sadržaja i širenje priče najbolje vidimo mi, koji goste redovno odvodimo u obilazak.
Bijeljina ima dovoljno prostora za svakoga. Na pravcu iz grada prema graničnom prelazu Rača, na par kilometara od grada, nalazi se Banja Dvorovi. Odmah pored Banje Dvorovi je nadaleko čuvena pečenjara Globus. Ko voli bazen i pečenje, zna gdje da ide. Pečenje na stranu, bazeni u selu Dvorovi su mi među najdražim uspomenama iz djetinjstva.
Kad žega stisne ravnicu, ide se na bazen. Tuširanje toplom banjskom vodom i prosto uživanje u atmosferi kupališta je možda popularnije od samog kupanja u bazenu.
Tu sam naučila da nije nepristojno prići i stati do nekoga pod tušem. Ispod širokog snopa može i troje stranaca da se tušira, a da nikom nije neprijatno.
kraj prvog dijela